Kakvo to sunce grije u Ulici Marije Jurić Zagorke u Posušju, odnosno u nekadašnjoj Ulici, pa joj se i oni koji su odselili stalno vraćaju? Nismo pogrešno napisali Ulica velikim početnim slovom, jer upravo ova ulica u Posušju nekada je bila poznata samo kao – Ulica.
Tijekom vikenda koji je za nama stanovnici ove ulice okupili su se u zajedništvu druženja jer kako nam kažu, iako su u gusto naseljenom centru Posušja i u gradskoj atmosferi koju često „krasi“ otuđenost stanovnika, ipak nema nikakve otuđenosti među stanovnicima ove ulice koja od kružnog toka kraj crkve, tj. od crvene zgrade silazi na Ulicu fra Grge Martića. Nema ni otuđenosti, a ni „virenja“ kroz tuđi prozor – jednostavno tu su za jedni druge kad treba, priča nam Taća. Zoran pak dodaje da ne zna za slučaj da dvije osobe ne pričaju ili su u svađi, ne samo danas, nego je to slučaj od kad su prve kuće tu sagrađene, pa sve do današnjeg dana kada su kuće „vrata uz vrata“.
Kada spomenismo prve kuće, onda nam stariji stanovnici ove ulice pričaju da je prva kuća bila Jukić, koja je kasnije postala, a i danas je kuća obitelji Lončar. Izgrađena je 1962. godine. Brzo je izgrađena kuća obitelji Čutura, a onda Ramljaka 1963. godine. Te tri kuće su veterani Ulice. Ulica je upisana u katastar 1965. godine kao Ulica, a na lokaciji koja je zvana Bakulini omari. Stanovnici nam objašnjavaju da su tada u Posušju bile današnja Ulica fra Grge Martića koja je bila poznata kao cesta. Jedino današnja Ulica kralja Tomislava je starija od ove o kojoj mi danas pišemo. Ako bi razgovarali sa starim Batinjanima koji su gravitirali crkvi na Posušju, oni bi govorili da idu uz Ulicu do crkve, odnosno niz Ulici kada se vraćaju domovima. Upravo zato joj je dugo naziv bio Ulica.
Kada govorimo o povijesti komunalne infrastrukture u ovoj ulici, govorimo samo na temelju prepričavanja današnjih starijih stanovnika ove ulice. Tako nam Danijel priča da prva kuća Ulice, a to je tada Jukića, a danas Lončareva kuća nema naprimjer čatrnju i to je zato jer je već tada u tom djelu postojao neki vodovod. Također, i električna mreža je bila na prvoj kući, koja je baš kako je to tada bilo karakteristično putovala od kuće do kuće kako su se gradile i nicale u ovom užem djelu Posušja. 19 godina nakon njezina upisa u katastar, Ulica je konačno dobila i asfalt. Bilo je to 1984. godine.
Svoje ime je tijekom (za svjetske razmjere kratke, a za naše lokalne razmjere pomalo i duže) povijesti više puta mijenjala ime. Bila je Ulica, aonda je nosila naziv Stjepana Čuture, brata stanovnika ove ulice, onda je bila Ljudevita Gaja, a danas je Marije Jurić Zagorke. Među sobom stanovnici ove ulice vole za sebe kazati da su Uličari odnosno Uličarke. Taj naziv više nema pejorativno ili pogrdno značenje, jer za sobom ima povijest, kontekst i priču. Upravo zato, iako cijene lik i djelo Marije Jurić Zagorke, stanovnici ove ulice ipak priželjkuju da njihova adresa bude baš Ulica. Smatraju to prigodnim i autentičnim za ovo mjesto i općinu.
Oko 150 današnjih i nekadašnjih stanovnika ove ulice, ali i priključnih ulica okupilo se na zajedničkom druženju protekli vikend na Ulici – s dozom ponosa na svoju Ulicu, ali više na zajedništvo u kojem ni danas nema kuće da ne priča.
radioposusje.ba (Z. Pišković)
Najnovije vijesti
