Brojni ljudi iz Posušja, ali i iz mnogih drugih mjesta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine prisustovali su jučer na splitskom groblju Lovrinac gdje je održan posljednji ispraćaj i slavljena sveta Misa zadušnica za sestru Ljubicu Bernardicu Kovač iz Posušja, članicu Družbe Kćeri Božje ljubavi, poznatu po njezinim biljnim pripravcima kojima je pomogla mnogim ljudima koji su se susreli s raznim zdravstvenim tegobama.
Strpljivost, izrazita humanost prema bolesnima, bližnjima, potrebitima i pouzdanje u Boga je ono što mnogi su kazali kada su govorili o sestri Ljubici Bernardici.
Mnogi preko nje ponovo pronašli Boga, Crkvu, sakramente i molitvu
Kako je je kazao posuški župnik fra Mladen Vukšić koji je predmolio svetu Misu zadušnicu, fizičko liječenje je pokojnoj sestri bilo jednako važno kao i duhovno, te su, kako je istaknuo fra Mladen, mnogi preko nje ponovo pronašli Boga, Crkvu, sakramente i molitvu. „Ispred nas je jedno tijelo, jedna osoba koja je svoj život posvetila Bogu. Odlazi s ovoga svijeta i vraća se svome Stvoritelju. Isus je jednom rekao: „došao sam da imaju život i to da ga imaju u izobilju“. Danas se opraštamo od sestre Bernardice. Želimo Bogu zahvaliti za ovaj život. Želimo zahvaliti Bogu za sve što je učinila, za Boga, za Crkvu, svoju zajednicu. Apostol Pavao je rekao da su putevi Božji neistraživi. Božiji putovi su sestru Bernardicu ponovo vratili u svoje mjesto Batin. Tu je pomagala najprije svojim roditeljima, a onda i svima kojima je bilo ugroženo zdravlje. Mnoge je tjelesno ozdravila, mnogima je olakšala boli, ali i mnoge je Bogu vratila. Mnogi su preko nje ponovo pronašli Boga, Crkvu, sakramente i molitvu. Pokojna Bernardica je govorila da je Bog onaj koji ozdravlja, a da je ona samo sredstvo, te da je Bog dao bilje da nas liječi, ali da je prva molitva. Bernardica je ovo i živjela. Svakodnevno je dolazila na svetu Misu, klanjanje, devetnice i sve pobožnosti u našoj crkvi. Isto tako je poticala svoje suradnike da se uzdaju u Boga i s Božijom pomoći pomažu drugima. Imala je vremena i strpljenja za svakoga. Nakon mise mnogi su je čekali, a ona je pažljivo i strpljivo slušala i imala vremena za svakog od njih. Znala je ostati do kasnih večernjih sati s onima koje je nevolja dovela k njoj. U svakoj osobi vidjela je samoga Krista. Nije se umorila pomažući drugima. Imala je osjećaj i za ljude i za kršćane u materijalnim potrebama, ne samo u župi, nego i u misijama, u Svetoj zemlji i drugdje“, istaknuo je fra Mladen. „Na poseban način želimo zahvaliti za sve ono dobro koje je učinila potrebitima i bolesnim ljudima u njihovim teškim životnim situacijama. Takvih nije mali broj. Pomoći čovjeku u bolesti, ozdraviti nekoga, ublažiti boli – to se ne može zaboraviti. Zato joj mnogi zahvaljuju i učinjeno dobro ne zaboravljaju“, istaknuo je fra Mladen.
Život prožet ljubavlju u službi Bogu i svome bližnjemu, posebno bolesnicima
Sestra Gordana Igrec, provincijalna poglavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi, istaknula je trebamo zahvaljivati Bogu za život sestre čiji je život bio prožet ljubavlju u službi Bogu i svome bližnjemu, posebno bolesnicima. „Ljubica je odrasla u zdravoj hercegovačkoj obitelji gdje su molitva i vjera, ali i pomoć drugima bili na prvom mjestu. U dobi od 17 godina odlučila je život posvetiti Bogu i postati redovnica. Njezin život bio je isprepleten radom i molitvom koja ju je dovela do bezgraničnog pouzdanja u Boga kome je izručivala svoja djela ljubavi. Prirodnost i jednostavnost zadržala je cijeli život. Uz posebno štovanje Presvetog srca Isusova i Marijina, Bog joj je dao da umre baš na petak. Sestra Bernardica je svojim nesebičnim zalaganjem, Božju ljubav činila vidljivom na različite načine, posebno za bolesne. U razdoblju koje je provodila s roditeljima u svom rodnom Batinu, malo pomalo je ulazila zahvaljujući majci u tajne ljekovitog bilja kojega je bilo u izobilju po hercegovačkom kršu. Svoju ljubav prema prirodi i stečeno znanje i iskustvo prenosila je na druge. Znala je slušati i razgovarati s ljudima u potrebi što ih je uvelike rasterećivalo i ulijevalo im nadu. Brinući se za tjelesno zdravlje, pokazivala je kršćansku i redovničku ljubav“, kazala je sestra Gordana Igrec, provincijalna poglavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Za kraj je zahvalila pokojnoj sestri Bernardici. „Hvala što si dopustila da te dotakne nevolja i patnja bližnjega. Hvala ti za veliko srce koje je kucalo za mnoge ljude u potrebi, što si majčinskim rukama pružala pomoć i upućivala riječi ohrabrenja i nade. Zahvaljujem Bogu, darivatelju života za tvoj život, za tvoju vjeru i životni optimizam. Duboko vjerujemo da te je dobri Otac primio u svoj nebeski zagrljaj i da se s Njime raduješ u rajskoj slavi“, zaključila je sestra Gordana Igrec, provincijalna poglavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi.
Ja sam samo sredstvo u Božjim rukama, Bog je taj koji liječi.
O sestri Ljubici govorila je jučer i Ivana Boras, vjeroučiteljica koja je sa sestrom Bernardicom radila na njezinoj knjizi, a kojoj je pak pokojna sestra Ljubica bila teta, ali i puno više. Bila je uzor. „Svi koji su te poznavali, znaju s kojom sam radosti isticala da je najsretniji dan tvoga života bio i ostao dan kada si postala službenica Kćeri Božje ljubavi, dan kada si rekla DA Gospodinu zauvijek. Zahvalna Bogu na daru života i redovničkog poziva, živjela si Evanđelje. Poput naše svete Majke, s ljubavlju si služila onima kojima te Gospodin šalje. Neumorno si primala bolesne, prematala rane, tješila tužne i hranila gladne, molila i postila za sve potrebite. Poticala si sve na molitvu i skromno si znala reći: Ja sam samo sredstvo u Božjim rukama, Bog je taj koji liječi. Nikada se nisi žalila, iako si znala dnevno primiti stotine bolesnih. Kada te netko upita kada ćeš odmarati, u šali si odgovorila da ćeš odmarati kada umreš. Dok smo se tvoja poglavarica i ja molile uz tebe na bolesničkoj postelji, zadnjim atomima snage, stisnula si naše ruke, kao da si se opraštala sa svojom obitelji, sa svojim sestricama. Sada spavaj, mila. Došlo je vrijeme da i ti odmoriš, da predahneš, da sklopiš umorne oči. Zauvijek ćeš živjeti u našim molitvama i srcima. Iza tebe ostaju nebrojna svjedočanstva svih onih kojima si pomagala. Živjet ćeš u dašku vjetra, u latici cvijeta, u svakom biljnom pripravku koji si ostavila iza sebe“, kazala je u obraćanju njena nećakinja Ivana Boras.
Sestra Ljubica rođena je 1939. godine u Posušju u Bosni i Hercegovini, a imala je desetero braće i sestara. U samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi ušla je 1956. godine, a kada su joj se roditelji teško razboljeli, dopušteno joj je da preuzme brigu o njima. Zahvaljujući njezinim biljnim pripravcima, otac je poživio još 12 godina, a majka još 15. Sestra Ljubica devedesetih je godina počela pripremati biljne pripravke u kući u Posušju i za druge ljude koji su tražili njezinu pomoć. O njezinom životu posvjedočili su brojni ljudi koji su došli na posljednji ispraćaj, a kojima je pomogla kako u zdrastvenim tegobama, tako i u duhovnom životu. Sestra Ljubica je preminula u petak 6. siječnja u 84 godini života i 63 godini redovništva.
Radioposusje.ba (Z. Pišković, foto: laudato.tv)
