Svake godine 3. prosinca obilježava se Međunarodni dan osoba s invaliditetom čiji je cilj osvijestiti širu društvenu zajednicu o jednakosti ostvarivanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu.
U Županiji zapadnohercegovačkoj već godinama djeluje Udruga osoba s invaliditetom ŽZH kojoj je na čelu Zora Mikulić. Prema njezinom mišljenju, svaki da je dan koji treba posvetiti osobama s invaliditetom, a upravo to već godinama radi ova Udruga. „Pitanje života i rada osoba s invaliditetom, uklanjanje diskriminacije i poboljšanja kvalitete života osobama s invaliditetom, ali i njihovih obitelji su naš dugogodišnji rad. Mi smo tijekom svih ovih godina osigurali puno bolje uvijete za osobe s invaliditetom. To više nisu ljudi drugog reda, zatvoreni u krugu obitelji. To su osobe koje mogu dati puno naem društvu ako im ponudimo priliku“, kazala je za naš radio Zora Mikulić, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom ŽZH.
Ono na čemu Udruga najviše radi i gdje najviše želi podići svijest je zapošljavanje osoba s invaliditetom. Iako postoji pomak u ovom segmentu, još smo daleko od prave svjesnosti o svim dobrobitima zapošljavanja osoba s inavliditetom. „Zapošljavanje ove skupine riješava jako puno drugih problema s kojima se osobe s invaliditetom susreću kao što su socijalizacija, integracija, inkluzija i ekonomska neovisnost. Mi nismo zadovoljni što se tiče ove ekonomske osnove koju zakon omogućava i nudi Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Mi smo kroz različite programe koje ima naša Udruga zaposlili 14 osoba s invaliditetom i time im omogućili ekonomsku sigurnost. Samim tim kvaliteta života im je veća i veće je zadovoljstvo samim sobom. Nismo zadovoljni s poslodavcima koji se rijetko odlučuju na zapošljavanje osoba s invaliditetom. Često imamo slučajeve da se osobe s invaliditetom zaposle preko sredstava Fonda, ali poslodavcu je lake dati toj osobi 400 maraka da sjedi kod kuće. To nije cilj. Cilj je da rade, da se druže, da imaju svoj pravac i cilj u životu. To je važnije od novca.
Kao primjer dobre prakse u zapošljavanju osoba s invaliditetom je Kutak sreće, kafić koji je u Širokom Brigu početkom srpnja ove godine otvorila upravo Udruga osoba s invaliditeom naše županije. Riječ je o ugostiteljskom objektu u kojem rade osobe s invaliditetom. „Dvije godine sam se bavila tom idejom da nađemo svoj prostor gdje bi mogli zaposliti ljude, ali i raditi nešto korisno. Dobili smo prostore od grada Širokog Brijega, krenuli smo prvo s jednim humanitarnim koncertom, zatim pisali projekte i došli do jednog malog kafića u kojem rade osobe s invaliditetom. Tu su smještene i radionice koju su još vrijednije od samog kafića. Dobili smo status posebnog djelovanja od federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Naši zaposlenici dobivaju plaće preko Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Prihod od zarade koristimo za repro materijal i toplog obroka“, objasnila je Mikulić i dodala da tu radi 10 zaposlenika osoba s invaliditetom od kojih je jedna i iz Posušja.
Vezano pak za dostupnost primjerene zdrastvene zaštite za osobe s invaliditetom, prema riječima predsjednice Udruge osoba s invaliditetom Županije zapadnohercegovačke Zpore Mikulić puno je toga napravljeno, no prostora ima za poboljšati i taj dio. „Mi smo prije dva mjeseca zakazali sastanak sa zdravstvenim sektorom naše županije na kojem smo upozorili na dosta propusta vezano za prava pacijenata. Na taj način smo uspjeli isposlovati da prednost pri medicinskim uslugama imaju osobe s invaliditetom na našim šalterima“, kazala je Mikulić i dodala da je nedostatak povjerenstva za prava pacijenata. „Često se bojimo uputiti konstruktivne kritike tamo gdje treba. Svi pričamo o problemima na ulici, ali kada je treba iznijeti tamo gdje joj je mjesto, za to nemamo hrabrosti“, zaključila je Mikulić.
Stručni suradnici, defektolozi, logopedi, fizioterapeuti djeluju u sklopu Udruge. No, sve bi te usluge trebale biti dostupne i u drugim zdrastvenim ustanovama ili pak u posebnim centrima za osobe s invaliditetom kao što je Marija naša nada u Širokom Brijegu, smatra Mikulić. Mikulić je za naš radio dodala i da nešto zdrastvenih usluga ima i u njihovoj Udruzi. „Imamo dva defektologa i logopeda koji rade s djecom. Tu je i fizioterapeut. Oni su volonteri i jako stručni. No, nama u županiji treba još ustanova kao što je boravak za djecu, jer Centar Marija naša nada sigurno nije dovoljan za cijelu županiju. Ovaj naš model koji imamo u Udruzi je odličan, ali premali za veći broj ljudi i ograničen za samo naše članove“, kazala je za naš radio Zora Mikulić, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom ŽZH.
Od novijih pomaka kada je u pitanju život osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Mikulić ističe Zakon o roditelju njegovatelju Federacije Bosne i Hercegovine koji stupa na snagu u zadnjem danu ove godine. „Riječ je o zakonu koji je nekada bio samo san. Došlo je vrijeme da se poboljšaju uvijeti za roditelje koji njeguju svoju djecu, koji ne mogu zasnovati radni odnos zbog invalititeta svoga djeteta. Nismo u potpunosti zadovoljni tim zakonom jer minimalna plaća ide kao naknada majci. Riječ je o malo više od 400 maraka. Nadamo se da će to s vremenom rasti. Nismo ni zadovoljni zato što je Zakonom ukinuta pomoć i njega, što nema logike. To je pomoć i njega djetetu, a ovo drugo je naknada roditelju koji ne može raditi koji će biti zalog za mirovinu. Također, imamo primjera kada dijete umre, a majka ostane u npr. pedesetoj godini, dakle u dobi kada još u poslu može puno dati. No, takva majka je obično bez radnog iskustva i teško se s obzirom na godine zapošljava. Voljeli bi i da su ti slučajevi uređeni zakonom“, kazala je Mikulić. Naglasila je da se već po Novoj godini svi oni koji se prepoznaju u Zakonu o roditelju njegovatelju mogu javiti u svoje Centre za socijalni rad gdje bi trebali dobiti sve najvažnije informacije.
Širom svijeta osobe s invaliditetom se suočavaju s brojnim ne samo fizičkim, nego i društvenim barijerama. Koliko god mi tvrdili da imaju iste mogućnosti, ipak to nije baš tako u stvarnosti. Napravimo sve da ih učinimo vidljivima, te da se osjete korisnima kako sebi tako i drugome. „Svi bi sigurno mogli više dati da naše društvo učinimo humanijim, kvalitetnijim, sređenijim i uređenijim“, zaključila je Mikulić za naš radio.
Radioposusje.ba (tekst: Z. Pišković)
