HKUD „fra Petar Bakula“ Posušje posjetilo je ovoga vikenda Vojvodinu gdje su bili gosti HKPD Matija Gubec iz Tavankuta. Dojmove s puta i boravka u Vojvodini s nama su podijelili članovi HKUD „fra Petar Bakula“ Posušje.
„Otiđoše prije 300 godina od nas, i geni kameni joŠ u njima žive. Putovali smo u Vojvodinu, u malo misto Tavankut, gradić blizu Subotice u kojem trenutno živi najviše Hrvata. Nema tih riči koje bi opisale tu prilipu, okom nepreglednu, zlatnu ravnicu, žitna polja, suncokreta i kukuruza. Stvarno je nestvarno za nas koji kopamo i priživljavamo po ovom hercegovačkom kršu. Žetva je trenutno, radi se dan i noć, na sve strane kombajni i razni strojevi, a ovaj tjedan i završava, a završava Dužijancom, zahvalom Bogu za rodnu i plodnu godinu. Spremaju se, vesele se Dužijanci, pletu vince od slame i žita, samo da vidite. Lipota. Kupili smo i mi suvenire od slame, koje izrađuju zlatne ruke njihovih žena slamarki, u sklopu društva umjetničku koloniju pod nazivom "Kolonija naive u tehnici slame". Vodili su nas i do Subotice i Palića. Posjetili smo i Franjevačku crkvu, misto di su prvi put Hrvati došli, obišli smo i Gradsku kuću, kip Presvetog Trojstva koji je bio uklonjen, a tek je vraćen i postavljen prije godinu dana. Posjetili smo i sinagogu, prilipa je, zatim jezero Palić, a onda nazad u lipi Tavankut na najbolju krumpirušu koju su pripremile najbolje kuvarice HKPD Matije Gubec.
Usput smo stali i vidili lipi Ladislavov salaš, pun starina, okružen sa 10 jutara zemlje. Napili se vode iz bunara dubokog 300m i pošli na ručak. Prilipo je. U popodnevnim satima, nakon okrjepe, spremili smo se za nastup. Vidit će te slike. Prekrasno. Mlađi članovi HKPD „Matija Gubec“ izveli su plesove Bunjevačkih Hrvata, a nošnje koje na njima vidite su radničke nošnje koje su nosali i ostavili im njihovi preci. Onda večera: gulaš. Opet isto, jer žene samo kuvaju misleć da smo gladni. Onda zabava i druženje na Etno salašu Balažević do ranih jutarnjih sati. Vridno je napomenit kako je ovaj salaš dar od gđe. Balažević, kojeg je nakon svoje smrti ostavila društvu, ali su im ga vlasti u Srbiji pokušali uzeti, no nisu uspili, zbog upornosti naših Hrvata. Oni su ga kasnije uredili i sada tu održavaju razne svečanosti i prigode.
Prije polaska kući, bili smo na "maloj misi" u crkvi Srca Isusova u Tavankutu, a nakon doručka, puni lipih dojmova i pomalo tužni što moramo ići, krenuli smo put Hercegovine. Svima vama prenosimo pozdrave od naših Hrvata iz Tavakuta i Subotice.
Jedan trenutak za nas je bio jako dirljiv, dok smo se pozdravljali, priŠla nam je jedna od žena i zagrilila našu članicu, te kroz suze joj govori: "Moji Hercegovci, moja Hercegovka...". Pri povratku kući, svratili smo na pauzu u Vukovar, DA SE NE ZABORAVI. Lijep, sunčan i nekako poseban dan gdje smo se slikali kod Križa na Dunavu.U večernjim satima smo stigli svojim kućama.
Želimo se zahvaliti načelniku Općine Posušje gospodinu Branku Bagi, jer je podržao ovo putovanje. Također i Udruzi gospodarstvenika Posušje preko kojih smo došli u kontakt i ostvarili ovo prijateljstvo. Hvala predsjedniku HKPD Matija Gubec gospodinu Ladislavu Suknoviću i podpredsjedniku gospodinu Ivici Duliću na pozivu i savršenom gostoprimstvu. Hvala Bandašici Antoniji Rudić na divnim slikama i druženju. Hvala i svim ostalim članovima koji su bili sa nama i sa kojima smo proveli najlipša tri dana. Posebna zahvala najboljim kuharicama na svitu zbog kojih smo se vratili 3kg teži. I da, naša suradnja i budući projekti, kao i gostovanja se nastavljaju.“
HKUD „fra Petar Bakula“ Posušje
