Kada je 1962. godine Jerko Bago Antin odlazio u Argentinu, njegovi susjedi i rodbina iz sela Bage ispratili su ga feštom. Od tada pa sve do danas jednom godišnje na blagdan svetoga Roka, 16. kolovoza, Bage se okupljaju u svom selu obilježavajući dan sela. 60 godina tradicije neprekinutog okupljanja čini ovo okupljanje najstarijim na području općine Posušje. U velikom Broju, Bage su se okupile i ove godine.
Zanimljivo je da se neki elementi prvog okupljanja njeguju i danas. Tako je na prvom okupljanju odigrana nogometna utakmica u kojoj su zaigrali stariji Bage protiv onih mlađih na Topali ispod sela. I danas se ta utakmica odigra na istom mjestu. Ekipe su i danas Stari i Mladi, a ovogodišnja utakmica je pripala mladima rezultatom 4: 2. „Zapravo, ovo okupljanje počinje dosta ranije planiranjem sadržaja koje ćemo izvesti na danu sela. Nas nekoliko dogovara program. Idemo ležerno s planiranjem jer većina sadržaja je svake godine ista. Dodajemo tek pokoju novinu. Tako imamo igre od kojih je središnja utakmica između starih i mladih Baga. To je događaj koji je karakterističan za ovaj skup od samog početka od prije 60 godina“, kazao nam je Branko Brana Ramljak iz sela Bage. Nakon utakmice, proslava se seli u samo selo do ranih jutarnjih sati uz ostale igre (potezanje konopca: stari - mladi, žene baguše i nevjeste, šaljiva alka supružnika u taćkama, utrka u vrećama...), druženje i pjevanje.
Većina programa je svake godine ista. No mještani se trude uvesti i nešto novo, ali i da to novo odiše tradicijom. Tako se od prošle godine najboljem poljoprivredniku u selu se dodjeluje i zlatna motika. Sastavlja se povjerenstvo koje procijenje svako pojedino kućanstvo koliko je bilo aktivno tijekom godine u poljoprivrednim poslovima, sastavlja skečeve, te na kraju bira najvrijednijg Bagu. Ove godine, zlatna motika je pripala Željku Bagi Đekiju. Ove godine novina su i gange koju su pjevala djeca, te jedna kratka pjesma o Bagama koju je odguslio Antura Grubišić. „Djeca su i meni bila iznenađenje, lijepo su pripremila nekoliko gangi i baš nas oduševila. Što se tiče pjesme koju je Antura odguslio, tu moram spomenuti da je pjesmu napisao Darko Bago Pilin iz Zagreba koji ima te pjesniče sklonosti. On je pjesmu napisao u desetercu, Antura je to otpjevao i nama se svidilo, tako da smo i to uvrstili u program“, kazao nam je Brana.
Broj Baga na proslavi, uz domaćih 170 koji tu stalno stanuju uveća se za broj onih koji dolaze u svoje rodno selo povodom blagdana Velike Gospe. Ima ih svugdje u svijetu, u Argentini, Kanadi, Njemačkoj, nekim afričkim zemljama, čak i u dalekom Japanu. Međutim, ipak najveći broj njih je diljem Hrvatske i u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ilija Bago, tek od 2013. godine dolazi na proslavu dana sela. Za nju prije nije znao jer je njegov djed s cijelom obitelji i obitelji dvojice braće odselio 1924. godine u Odžak. „Nije mu bilo do novaca, u to vrijeme obitelj moga djeda je čak bila najimućnija u Bagama. Ipak, jednom prilikom bio je u Posavini, svidjelo mu se i otišao je“, kazuje nam Ilija. Dodaje da su se Bage u Odžaku narodile dajući tom gradiću prvog poslijeratnog načelnika Slavu Bagu koji je pak kasnije postao i predsjednik vlade Posavske županije. Ipak, kazuje nam da je vihor Drugog svjetskog rata, posebno bitka koja se nakon rata odvila u Odžaku smanjila broj potomaka u Odžaku, a vihor Domovinskog rata raselio je dio Baga u mjesta diljem Hrvatske, tako da u Odžaku danas živi Baga tek u dvije ili tri kuće. Ipak, 13 raseljenih Baga iz Odžaka je ove godine došlo na proslavu sela i tu tradiciju, kazuje nam Ilija namjeravaju njegovati koliko god to bude moguće.
Bage svoje porijeklo vuku iz Dužica koji su stanje imali u Gorancima. Na mjesto na kojem su danas stigli su 1812 godine, tako da se ove godine obilježava i 210. obljetnica sela Bage. U turskom zulumu osmorica braće koji su nosili prezime Knezović morali su bježati. Udovica jednog brata nastanila se na području Broćanca i od nje je nastalo selo Knezovići, dok su ostala braća morala uzeti druga prezimena dajući tako potomstvo Bagama u Posušju, Logarama i Đuzelima u Imotskom, Grizeljima u Grudama…
Brojni su i Bage koji su postali poznati ljudi u različitim sferama života. Tako je Stipe Bago (Ćipul) bio guverner narodne banke u Sarajevu za vrijeme Drugog svjetskog rata, fra Pio Knezović Bago se pobrinuo za dolazak zvona iz Italije koje se danas nalazi u zvoniku stare posuške crkve, a stare su Bage bili vrsni kamenoklesari. Isto tako, imaju i svoju zastavu sela koja je kombinacija zastave Herceg-Bosne sa utisnutim Baginim dubom u grb i lentom sa godinom 1812. kada je Tadija Bago -Knezović došao na ovaj prostor prije 210 godina. Među poznatim Bagama danas su književnik Slavo Antin Bago, slikar Bruno Bago koji je autor posuškog grba i zastave, meterologinja na Novoj TV Ana Bago, pjevač Ivica Bago, predsjednik uprave Končara Darinko Bago.
U svjetlu brojnih demografskih negativnih brojeva, u Bagama unatoč mnogima koji su iselili, ipak ima puno mladih. „Imamo obitelji u kojima je po četvero, petero, šestero, pa čak i sedemero djece. Živimo skladno, pomažemo jedni drugima, radimo na brojnim poslovima za bolji život. Uglavnom, ovdje je ugodno i lijepo živjeti“, kazuje nam na kraju druženja Brana, ali i mnogi mještani Baga.
Zanimljivo je da je Jerko Bago Antin koji je svojim odlaskom u Argentinu potakao ovo okupljanje u međuvremenu se vratio u Bage. Otvorio je metalostrugarsku radnju kako bi pripremio teren za povratak obitelji, ali je iznenada umro. Pokopan je u Posušju, a obitelj mu se iz Argentine nije vratila.
radioposusje.ba (Z. Pišković)
