Radioposusje
- 23.11.2022.

Javno predavanje o deprisiji i anksioznosti održat će se ovoga četvrtka 24. studenog u kinodvorani Posušje s početkom u 18 sati.

Stanja ili osjećanja depresije i anksioznosti su svima dobro poznati pojmovi, ali nikada ih nećemo priznati ni sebi ni okolini, jer predrasude su upravo na ovim temama itekako prisutne. Teme su to koje su obavijene velom stida, guranja pod tepih i stigmom da je netko, eto malo skrenuo.

Još prije nešto više od mjesec dana, ovo javno predavanje je oglašeno da će se održati u Posušju, a Ana Mariji Penava, trenerici i magistri kineziologije koja radi i živi u Posušju je to tema o kojoj već duže planira otvoriti raspravu. Da su to teme o kojima se želi razgovarati, pokazao je interes javnosti. Naime, na oko jedno obično predavanje, poprimilo je razmjere koji su već, koristit ćemo politički riječnik, državne razine. „Pozitivno sam iznenađena interesom medija za ovaj projekt i načinom na koji su ga podržali. Interes ljudi, društva, naroda našega je dvosjekli mač. S jedne strane sam izrazito ponosna što ćemo gotovo sigurno napuniti našu kinodvoranu, ali s druge strane to znači i vjerojatno jako puno problema. Zaista se radi o problemu koji očito ima veće razmjere nego smo mi mislili“, kazala nam je Ana Marija Penava.

No, Ana Marija je samo pokrenula priču. O njoj će u Posušju govoriti stručnjak, ali i osoba kojoj je depresija već cijelo desetljeće svakodnevnica. „Glavni predavač će biti prof. dr. Miro Klarić, predstojnik Klinike za psihijatriju SKB Mostar. On će govoriti o depresiji, anksioznosti i mentalnim oboljenjima kao o jednom izazovu suvremenog društva. Drugo predavanje će održati prof. Jozo Kolobarić koji će ispričati svoju istinitu priču o desetogodišnjoj borbi s depresijom. Upravo to njegovo predavanje, odnosno priča ima za cilj skinuti stigmu s mentalnih oboljenja i s ljudi koji boluju“, kazala nam je Ana Marija Penava.

U sklopu javnog predavanja bit će prikazan i jedan kratki film. „Na film sam izrazito ponosna. S obzirom na naš budžet, mislim da smo izvukli maksimum onoga što smo mogli i znali. Radi se o filmu koji će prikazati dvije istinite priče. Nama su, dakle ljudi dali dopuštenje da snimimo film prema njihovim istinitim pričama. Radi se o dvije osobe, jednom čovjeku koji je u prometnoj nesreći izgubio svoju voljenu ženu i utonuo u stanje duboke depresije, te o jednoj majci koja je nakon nekoliko mjeseci izgubila svoju bebu. Izrazito potresne priče, ali cilj filma je prikazati da postoji bolje sutra i da život i nakon tragedije i depresije ide dalje. Da postoje mehanizmi kojima se možemo izvući i nastaviti živjeti“, kazala je Ana Marija. Film je radio Vlado Penava iz FotoVideo Penava, a likove u filmu su utjelovili su prof. Jozo Kolobarić i Martina Arapović. „Zaista jedna divna ekipa mladih ljudi koja je bez ikakve materijalne koristi odlučila doprinijeti ovoj priči i projektu“, kazala je Ana Marija.

Što je Ana Mariju pokrenulo/gurnulo/bacilo u ovu priču, jer Bogu hvala, ni depresija ni anksioznost nisu njezin problem. „Osoba sam koja uvijek grebe ispod površine i posljednjih godina rada s ljudima sam shvatila da postoji problem. Često zastanem i promatram ljude, lice je zaista dobar ekran kroz koji možete vidjeti što je u čovjekovoj duši. Nekako sam to primjetila i jednostavno sam odlučila nešto napraviti. Na neki će način ovaj projekt pomoći onima koji se kriju da potraže pomoć i možda će pomoći ljudima da se ohrabre i naprave taj jedan korak naprijed. Najveći cilj mi je ipak probuditi emociju empatije koju je suvremeni čovjek izgubio. Iako ja problem anksioznosti i depresije nemam, ipak sam osoba koja ima svoje živorne potrebe i prepreke. Sve te borbe nas grade i uče. Meni su ljudi koji boluju jednostavno bili inspiracija i vjetar u leđa da učinim nešto“, kazala je Ana Marija.

U životu nas ne treba pogoditi velika tragedija koja će nas baciti u depresiju ili anksioznost. Ona se podmuklo uvlači u živote i onih ljudi koji na oko imaju lijep život. Tereti života nisu svakome jednaki, niti se s njima ljudi znaju na jednak način boriti. „Kao što je prof. Jozo kazao: jednostavno na svijetu ne postoji osoba koju bar nešto ne tišti. Samo se neki znaju s tim izboriti. Postoje ljudi koji se ni s najmanjim izazovima ne znaju izboriti. I to dovodi u stanje nekakvih depresivnih ponašanja i mentalnih poremećaja. Cilj je, ponavljam, da probudimo empatiju društva. Ako postoji ijedna osoba koja ne vidi način kako se izboriti s nekim, ako smo mi društvo koje ima tu empatiju, lakše će biti toj osobi koja ne vidi riješenja, ali vidi da ima ruku podrške“, kazala namj e Ana Marija i još jednom istaknula da je cilj probuditi emociju empatije. „Činjenica je da postajemo suvremeno depresivno društvo koje nama empatije, nema razumijevanja za sve što je malo drugačije. Ja to želim promjeniti, koliko mogu, jer svi mi možemo kao pojedinci dati nešto svijetu. Za to nam ne treba diploma“, zaključila je Ana Marija u razgovoru za naš radio.

Radioposušje.ba (Z. Pišković)