Vreo ljetni dan nije omeo pjesničke duše i one koji vole poeziji i prirodu da se nađu u Tribistovu, kako bi čitali poeziju i uživali u ljepoti Bogom dane prirode. Okupili su se na čatrnji kod škole, gdje se moglo čuti lijepih i nadahnutih recitacija. Poezija i je pjev duše. Čitale su se pjesme Tina Ujevića, posuških pjesnikinja: Marine Alerić Bebić, Miljenke Koštro i Željke Galić, te posušaka Slave Antina Bage. Zadovoljstvo je bilo čuti i pjesme čitlučkog pjesnika Emila Raspudića.
Druženje se nastavilo kod kamenih spavača koji pričaju o prošlosti. Između njih raste stablo kao simbol života. Malo mjesto, a toliko ljepote u njemu. Mnoga mala mjesta u Posušju imaju svoje ljepote, svoje znamenitosti i povijesne vrijednosti, ali nažalost sve manje stanovnika.
Miljenka Koštro
ZOV HERCEGOVINE
Ne idite, ostanite!
Čuje se krik i zov
Rođene grude:
Tu najljepša su jutra,
I ptice te cvrkutom bude.
Ako me napustite
Bolna ću jecati
Praznina će boljeti.
Ne selite,
Svoju sudbinu
Sa mnom dijelite!
Ovdje rađajte kćeri i sinove,
Snivajte najslađe snove,
Ovdje dočekujte
Nadolazeće godine nove.
Vaša vas majka, Hercegovina
U svoje naručje zove.
Ovdje su živjeli tvoji djed i baka,
Tu te rodila mati,
Ako jednom i odeš,
Ti uvijek ćeš znati;
Toplu majčinsku ruku
Samo Hercegovina će ti dati.
Ostat ćeš njezino vjerno dijete,
Za Hercegovinu živjeti,
U srcu je nositi,
Njom se ponositi.