Poruka greške

  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
  • Warning: array_key_exists() expects parameter 2 to be array, null given u theme_image_formatter() (red 605 od /home/radiopo1/public_html/modules/image/image.field.inc).
Radioposusje
- 30.05.2019.

On o tome šuti. Kada priča, a priča dosta, najčešće govori o poljoprivredi i o tome kako od ove kiše na jesen neće biti ništa povrća. On se puno smije. Mogao bi pomisliti kako ga baš ništa ne muči i da bi posudio njegov mozak da se odmoriš. Ponekada to i kažu, oni koji ne vide dublje.

Ja ga vidim često zamišljenoga, iako se uvijek smije. Na trenutke u trenutcima dok među njim i prijateljima nastane tišina, ja pročitam brigu. Njega boli duša. A kada te boli duša ,onda ti puno pričaš i puno se smiješ da svijet ne bi nešto shvatio.
 

U njihovim pričama nema mržnje nema rata. Nema rovova, nema bombi, nema prošlosti da ne bi zabolilo. Oni će danas sa sijedim glavama, očima umornim od nikada do kraja prospavanih noćiju, tabletama za srce tlak i šećer u sebi prošetati ulicama našega grada. Oni će sutra biti tamo u gradu. U centru pažnje.

Gledati će ih one male oči sto su ih devedesetih čekale pred vratima da im skoče u zagrljaj iako su na njima teške uniforme i mozak umoran od rata i hrabrosti. Oni ce sutra prošetati za prijatelje kojih nema ili ih je ubio rat ili nepravda i praznina.  Tako ti heroji bez plašta i auta koji može letjeti, danas će ponosno stajati. Jer njihov je dan. I prilika da se imaju s kim raspričati o tim vremenima u kojima im je ostala mladost.

I ti dodji! Zbog njih,ponosno ih gledaj kao prošli tjedan maturante, iako onu mladost ne mogu zasjeniti, oni su u srcu još toliko snažni, kao da im je opet 20 i žele čuvati grad. Obitelj. Domovinu. On o tome šuti. Šuti o svim gubitcima i prijateljima kojih nema. Inače, priča kao svi o poljoprivredi, nogometu i hrvatskoj političkoj sceni.
 

Nema nitko još toliko snage da se prisjeća onih čije imena ponosno pišu na spomeniku. Danas, ako se nađeš u gradu, moći ćeš upoznati heroje. Prepoznati heroje. Zapljeskati herojima. I reci im hvala.

Danas je znate vaš dan. Odmah je i naš. I trebao bi biti češće jer vi ste svaki dan bili heroji, pa i danas godinama kasnije dok o tome šutite i gutate neke tablete pričajući o ljetu kojeg ove godine nema.
 

No ima vas.
I dobro nam je dok je tako.
Hvala vam!
Vi ste i dalje heroji.

 

Josipa Milas